Bunjevci

Migracije Bunjevaca

Bunjevci jedna su od najbrojnijih grana hrvatskog naroda čija je kolijevka zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija, odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području Velebita, dijelovima Like i Gorskog kotara (Lič) i kasnije po Vojvodini, odnosno po Podunavlju i Potisju. Život ranih Bunjevaca u područjima Zagore, Ravnih Kotara, na područjima Dinare, Promine i Svilaje, nije bio lahak. Živjeli su od stočarstva, po kamenim kućicama poznatim kao bunje (jedn. bunja). Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas i najvjerovatnije su dale Bunjevcima njihovo ime.

Područje koje su nastanjivali u 16. vijeku (tada nazivano Hercegovački sandžak) bio je pod masovnom islamizacijom koju su širili Turci i vjerovatno su bili glavni uzrok što se bunjevački narod (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema sjeveru i naselio u zaleđe Senja. 1605. godine prvi Bunjevci dolaze u utvrđeni grad Senj. Iste godine dobili su i dozvolu grofova Nikole i Jurja Zrinskog da se mogu naseliti u Liču kod Fužina. Bila je to prva seoba Bunjevaca u Lič u kojoj je učestvovalo 49 porodica. Bunjevačka plemena na Velebitu kasnije su osnovala više naselja od kojih su najpoznatija Krivi Put, Krmpote i Alan u senjskom i novljanskom zaleđu. Tamo su Bunjevci Krmpoćani nastavili živjeti starim načinom života. Stada ovaca ovih ljudi često su zalazila na polja Senjanima što je dovodilo do sukoba i čestog sporenja na sudu. Bunjevačke kuće su malene, bave se proizvodnjom vrhnja i sira škripavca, a od divljih šumskih plodova (kupina) izrađuju sok poznat kao trambuva. Svoja malehna polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaštitili od erozije. Porodice su velike s mnogo djece.


© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search